Fra Mirko Majdandžić i efendija Muhamed Hafizović: U vrijeme posta ne postimo od dobrih riječi

Njihov susret u studiju poslao je snažnu poruku o važnosti zajedništva, duhovnosti i vraćanja osnovnim ljudskim vrijednostima, uz vrlo duboka i inspirativna promišljanja o tome šta post zaista predstavlja.

"Duh se očeše od duha"

Ulazak fra Mirka u studio donio je prepoznatljiv optimizam. On je atmosferu opisao kroz naizgled svakodnevne, ali važne detalje dočeka, ističući važnost pozitivne energije koju ljudi razmjenjuju.

"Najprije dolazim pred kuću ovdje, portir čeka, ostavlja kafu i sklanja onaj čunj. Izvolite, kaže, znači dočekate sa osmijehom. Uđem unutra, efendija Muhamed i ja smo se već ispričali, energija se pozitivna dobiva od susreta. Duh se očeše od duha. E tako je. Pošaljete jednu zraku dobre energije, ona se tamo dočeka pa se nakalemi na nju još neke dobre energije od mojeg brata. Mi smijemo reći da smo i mi braća. Mi putujemo k istom Ocu Nebeskom i mislim da smo na istom zadatku ovdje. Lijepa riječ i lijep gest su onaj minimum. U ovim danima posta bi bilo dobro da ne postimo od dobrih riječi. Znači, u vrijeme posta, hajmo ne postiti od dobrih riječi. To bi ispunilo sve naše susrete lijepim i dobrim", poručio je fra Mirko Majdandžić.

"Tek dubinska šutnja potegne ono dobro u nama"

Nadovezujući se na te misli, efendija Hafizović pojasnio je suštinu posta u vremenu kada smo okruženi "sveprisutnom brbljivošću" i bukom modernog života.

"Post u osnovi ima zbilja značenje da se vratimo sebi. Da se vratimo od ove sveprisutne brbljivosti ili buke koja je preplavila kako ove mreže tako i ove ljude na ulici. Imate osjećaj da neko priča samo radi priče, bez ikakve potrebe da se pošalje poruka i bez potrebe da ta priča u osnovi ima neko dobro koje valja prenijeti i koje u sebi ima ono što se zove vjera. Post hoće da nas vrati tom počelu, da čujemo u sebi vjernika. Ona brbljivost dođe kao neko govorno pomagalo da nas održi u kondiciji, ali tek dubinska šutnja što dolazi sa postom, ona potegne ono dobro u nama koje osjećamo i koje se nekad osjeti bez ikakvog govora", naglasio je efendija Hafizović.

Govoreći o duhovnoj vertikali i ljudskoj prirodi, efendija je iskoristio vrlo slikovit primjer:

"Svaki čovjek ima u sebi ono božansko, kod nas se to zove ruh. To je onaj dio koji je Bog udahnuo u čovjeka da bi on čovjekom bio. Vremenom ga čovjek zaboravi, potisne uslijed ove horizontale i onda se olabavi ta vertikala, to uspinjanje Bogu. Zato je potrebno da se vrati postu kako bi osvijestio tu vertikalu. Jedan kršćanski teolog je to dobro objašnjavao na primjeru krsta, poredeći horizontalu i vertikalu: ukoliko skupimo kod sebe toliko snage da na ovoj horizontalnoj ravni zaustavimo maksimalno onog zla i negativnih pojava, toliko ćemo se jako vinuti vertikalom i približiti se Bogu."

Odricanje od hrane naspram odricanja od sebičnosti

Osvrćući se na suštinu kršćanske korizme, fra Mirko je upozorio na opasnost od pukog ispunjavanja zakonske forme posta, gdje se odricanje od hrane može pretvoriti u paradoks.

"Kod nas je čista srijeda, kad smo počeli post, i Veliki petak – to su jedina dva dana u cijeloj godini kad je strogi post i nemrs. I tad kad je strogi post, smiješ se najesti jednom dosita na dan. Ako ja kažem da u korizmenim petcima ne jedem meso, to je sasvim normalno, a smijem jesti ribu koja zna biti dva-tri puta skuplja od mesa. Šta je sad tu post? Ja sam ispunio svu zakonsku formu, odrekao sam se mesa, ali mogu se najesti, što čak može biti i dobro za fizičko zdravlje. Ima puno ljudi koji poste da bi popravili fizičko stanje organizma... Ali nekad je teže postiti šutnjom", pojasnio je Majdandžić, te predložio konkretan izazov za vrijeme posta:

"Nedavno sam se šalio, iako zapravo nisam, da bi bilo vrlo simpatično kad bi svi koristili društvene mreže na način da kažemo: Evo, u korizmi ili u vrijeme ramazana neću poslati nijednu negativnu poruku ni komentar. Ko god mi šta napiše, ja ću mu poslati srce. Znači, postim od toga. Najlakše je nekad ispostiti od hrane, ali je teže ispostiti od svoje sebičnosti."

Govoreći o 40 dana korizme kao slici Isusovog posta u pustinji i njegovih kušnji, fra Mirko je zaključio porukom o umjerenosti:

"Mi imamo ljudske potrebe koje su sasvim normalne. Normalno je da čovjek jede, da se trudi, da ima lijepo odijelo i dobru kuću. To mu je dozvoljeno, pa čak i obaveza. Ali ako pretjeramo u tome, ako nam to postane jedino bitno i ako zaboravim čovjeka pokraj sebe jer samo gledam kako ću zgrnuti za sebe, e onda sam od te lijepe i zdrave potrebe napravio neki idol, božanstvo ili kumir koji me odveo u krivo."

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad